Dolazak tržišne ekonomije je sa sobom donio mnogo izmjena. Jedna od njih je bila i intenzifikacija poljoprivredne proizvodnje koja teži k većoj efektivnosti proizvodnje i konkurentnosti naših proizvođača na tržištu. U voćarstvu je ova intenzifikacija značila prijelaz sa viših oblika voćki na niže, s ciljem da se što efektivnije iskoristi uzgojna površina. Uzgoj nižih vrsta sa sobom nosi mnogo prednosti, olakšava rad, a kvaliteta voća se znatno poboljšava. Kod jabuka su tipični predstavnici maljenica (patuljasta jabuka), vitko vreteno, supervitko vreteno, solaks itd. Najperspektivniji i najviše korišten od njih je oblik vitko vreteno.
Vitko vreteno je uzgojni oblik koji je predviđen za proizvodnju na veliko ali i za vrt. Velika većina današnje sadnje je upravo u ovom obliku. Koristi se prije svega kod jabuka i krušaka, moguće ga je koristiti i kod drugih voćnih vrsta (trešnje, šljive, ribizl, breskve i sl.). Jabuke u obliku vitkog vretena uzgajamo do maksimalne visine 2,2–2,5 m. Ova visina omogućuje jednostavniju njegu i berbu. Minimalno 80 % voća bi se trebalo brati direktno sa zemlje. Gustu sadnju ćemo dobiti formiranjem uskog razmaka, u praksi je razdaljina između drveća u redu 0,8–1,2 m; redovi su međusobno udaljeni ovisno od mehanizacije koja se upotrebljava 2,5–3,5 m. To omogućuj sadnju 3000–3500 komada drveća na hektar. Kako bi ovako gusta sadnja bila moguća, neophodno je saditi kaleme koji su uzgojeni na slabo bujnim, maksimalno srednje bujnim podlogama. Kod jabuka je standardna podloga M9, od ostalih su to npr. podloge J-TE-E, F, G, H, J-OH-A, M27, MM106. Kod slabo bujnih podloga i njihovih plitkih (oko 30–40 cm dubokih) korijenskih sistema je neophodno osigurati potpornu konstrukciju i postavljanje sistema za navodnjavanje. Standardna konstrukcija je od akacijinog drveta i betonskih stupova, preko kojih su razvučena tri reda čelične žice i to na visini od 60, 120 i 180 cm. Ovakva konstrukcija služi uglavnom kao potpora za drveće protiv padanja, ali se također koristi za vezanje stabla i grana. Uglavnom se koristi vlaženje kapljicama koje je vrlo efektno i ide direktno do korijenja, a uz pomoć ovog sistema se može nanijeti i dodatno gnojivo. Glavne prednosti vitkog vretena možemo navesti u nekoliko stavki:
Kao sadni materijal koristimo jednogodišnje ili višegodišnje odgojeno drveće. Može biti špičastog oblika ili imati odnjegovan tzv. prijevremeni izrast. Sadimo ih na klasični način, bitna je dubina sađenja. Mjesto kalemljenja bi poslije sađenja trebalo biti minimalno 10 cm iznad zemlje. Na taj način će se sačuvati zahtijevano oslabljujuće djelovanje podloge i time ne riskiramo mogućnost dolaska do puštanja korijenja nakalemljene biljke preko podloge.
Prilikom rezanja i oblikovanja moramo voditi računa o krajnjem obliku drveta koji će jedino pri dobrom oblikovanju i njezi omogućiti maksimalnu iskoristivost fizioloških principa rasta i rađanja, koje su kod ovog oblika ključni. Cilj je odnjegovati 2–2,5 m visoko stablo na kojem su u manje-više pravilnoj spirali razmještene grane kostura. Na njima se nalaze kraće ili duže grane koje rađaju. Ni u kom slučaju ne smijemo dopustiti prerastanje grana kostura. Ako bi izrasle veće, ugrozile bi ravnotežu drveta, osnovni oblik drveta bi bio uništen, što bi značilo razmještanje snage i hranjivih tvari u pogrešnom smjeru. Drvo bi tijekom cijelog svog života trebalo sačuvati piramidalni oblik, koji omogućava idealno iskorištavanje sunčevog svijetla.
Osnovni rez se ogleda u rezanju srednjeg stabla oko 80–90 cm iznad površine zemlje. U slučaju ako se kalemljeni dio isuviše razvio, ne režemo ga niti skraćujemo, stablo odsiječemo nekih 30–40 cm iznad posljednje grane, ovisno od kondicije i jačine drveta. U najbližem vegetacijskom razdoblju će drvo samo formirati u gornjih 30 cm nove grane koje režemo tek u zimskom razdoblju i to slično kao prethodne godine. Stablo siječemo 30–40 cm iznad najvišeg razgranjivanja, grane ne skraćujemo. Oštećene i suvišne grane odstranimo posve, rezom. Ovako postupamo svake godine dok ne dosegnemo krajnju visinu. Kad drvo odraste siječemo samo prerezom, uz pomoć kojeg odstranjujemo suvišne grane, stablo smanjujemo rezom do niže grane, odstranjujemo bolesne i oštećene grane, suvišne grane i izrasline iz podloge. Bitno je ne skraćivati grane. To bi izazvalo nepovoljni efekt – grane bi jačale i oduzimale hranjive tvari plodovima.
Ostala njega je ista kao i kod drugih oblika uzgajanja. Bitno je gnojenje, zalijevanje, zaštita od bolesti i štetočina, za dobitak kvalitetnog voća je bitno i prebiranje plodova. Što se tiče zastupljenosti vrsta – možete upotrijebiti sve vrste, ali je potrebno poštovati specifične zahtjeve pojedinih vrsta. Na primjer poslije sađenja je potrebno individualno pristupati sortama koje rađaju na dugom drvetu (Rubin, Rubinola, Bohemija Gold isl.). Ove vrste formiraju široke krošnje i imaju tendenciju guljenja grana. Zato je kod njih dobro primjenjivati rani ljetnji rez kao i druge operacije koje vode k usporavanju rasta i poboljšavaju rađanja.
Citirano: Komžík, M. (2002): Uzgoj jabuka u obliku vitkog vretena. Naše biljke 1/2002. g. 3. KPR Slovačka.
Printed from neznama adresa